¤ pieces of myself ¤
Opis bloga
Mogu li imati jedan mali komad svemira?
Da bude moj i ničiji više...
Pokrenuta je peticija o pravima životinja, na globalnoj razini, čiji cilj je donošenje Univerzalne deklaracije o dobrobiti životinja pri UN-u!Potrebno je sakupiti 10 milijuna potpisa, a do sada je sakupljeno oko 400.000 potpisa(točnije)!
Svaki vaš glas je važan!
POTPIŠITE PETICIJU Hvala!
Mogu li imati jedan mali komad svemira?
Da bude moj i ničiji više...
Pokrenuta je peticija o pravima životinja, na globalnoj razini, čiji cilj je donošenje Univerzalne deklaracije o dobrobiti životinja pri UN-u!Potrebno je sakupiti 10 milijuna potpisa, a do sada je sakupljeno oko 400.000 potpisa(točnije)!
Svaki vaš glas je važan!
POTPIŠITE PETICIJU Hvala!
SEARCHING FOR PIECE...
SEARCHING FOR PERFECTION...
POŠTA!!!
POŠTA!!!69
ne...to nije neka perverzarija...
...to je broj mojih kila...UŽAS!!!
¤ a little wize man ¤
¤ maliuvrnutisvijet2
¤ crnka1981
¤ **perfection**
¤ buca18
¤ sunchy
¤ šminkerica sa sela
¤ debala016
¤ words can't bring me down
¤ debelosvinjce
¤ I Will Be Just Like Nicole Richie
¤ just one
¤ sve što me muči
¤ nessavanessa
¤ Once fat..and never again..
¤...fallen angel...
¤ skuld
¤ Butterfly Enna
¤ 4 all anna sisters
¤ jedna obićna cura
¤ ana*angelique
¤ mala sitna dinamitna
¤ helly
¤ irish angel
Feel the rain on your skin
No one else can feel it for you
Only you can let it in you
No one else, no one else
Can speak the words on your lips
drench yourself in words unspoken
Live your life with arms wide open
Today is where your book begins
The rest is still unwritten ,yeah
22.05.2007., utorak
smijeh i suze...isti dan...
|
malene moje... toliko lijepog i toliko ružnog desilo mi se zadnjih dana... neznam odakle da krenem... hvala Vam šta ste mi bile tu i onda kad sam mislila da želim biti sama...bila sam u krivu...nisam htjela biti sama...nitko ne želi biti sam...osjećati se sam...hvala vam na tome... čudne da dok jedno ne smrkne drugo ne svane i tako u krug... dobila sam nazad ono što sam htjela... ja i moja ljubav smo zajedno...neznam kako da vam opišem našu vezu i dali da ju uopće opisujem jer nisam sigurna kojim riječima bi se to dalo napravit...mogu samo reći da smo zajedno sada sedmu godinu...od prvog dana nerazdvojni...naviknuli da smo svaki dan zajedno...i tako nam je lijepo... ipak ponekad mi treba malo prostora...za sebe...za neke moje stvari...moje mušice... on nema takvih potreba...očito...i onda su nastali problemi kad se ja par dana nisam tila vidit s njim iz nekih razloga o kojima mi se sad ne da razgovarat jer sam ljuta na osobe kojima sam tih par dana pomagala...kako bilo...došlo je do nesporazuma...on je to shvatio kao moj odlazak...nije se više tia javljat na tel...nije odgovara na poruke...ja nisam tila doć do njega...znate kako ide to kod nas...dišpet i tako to...uglavnom eto....u subotu smo na olakšanje oboje uspjeli objasniti jedno drugom kako zašto i jedva smo dočekali zagrlit se i poljubit opet...eto toliko o njemu...tu je svanilo... smrklo se ovdje... ja imam pasa...tj imala sam ga do jučer... inaće sam osoba koja po svim kriterijima previše voli životinje...po meni su pasi ljudi i neka mi oprosti Bog šta ću ovo reć ali da ulicu prelaze neka starica i pas i da nalijeće kamion ja bi vjerojatno potrčala spasit pasa...takva sam ...to je ne promjenjivo...nije pohvalno...ali šta ću...jednostavno oni su mi nešto posebno...imam pasa od djetinjstva ne istog...naravno... prvi je uginija ...starost... bile su to suze na sve strane...neznam ima li itko od vas u kući ljubimca...joj kako mi je strana ta rijeć...ja svog pasa ne doživljavam kao ljubimca...on je član obitelji... uglavnom da skratim ... živim u kući... kupili smo prije 4 godine pasa...mješanca...rekli su da neće puno rast...pas je narastao toliko da kad se ispruži veća je od mene...a kako ima u sebi i ptićara skaće poprilićno visoko točnije kad skoći uhvatiš je na ramenu...slatkica moja... brzo je postalo jasno da ipak ona neće moć stat u kući...ali kako smo u kući imamo dvor i vrtal i napravili smo joj kućicu i tu joj je bilo lijepo... problem je šta zadnje vrijeme laje...ponoći...poprilićno...ali nitko od mojih ukućana nije pokušao to promjenit...kad god je lajala ,lajala s razlogom...ili bi netko prošao ulicom...inaće ulica je slijepa i iznad nas ima još samo jedna kuća...ili bi je mačke zezala...ili čak glupi susjed malo derište koje ću jednog dana natuć...kako bilo lajala je i ljudima okolo nas nije dala spavat... ja sam kako sam se pomirila s dragim spavala u njega ovaj vikend...točnije od petka...vratila sam se kući jučer...i zamislite iznenađenja...nema mog pasa...dali su ga na udomljavanje... bez da se meni reklo...da me se pitalo za mišljenje...da sam se uopće pozdravila s njom...i plačem cijelu noć...i oči su mi toliko natečene da jedva otvaram kapke...i nemogu virovat da su moji roditelji tako postupili... neznam šta me više boli...spoznaja da ju više neću vidit...ili čin kojim su me moji toliko iznevjerili... nemogu viropvat da oni nisu promislila na mene...znaju šta ja osjećam prema tom pasu...ona je bila moje malo sunce...sestrica moja...tako sam je zvala... još gora je stvar šta pasa uopće nije trebalo dat ća jer postojala je i opcija prebacit je iza kuće a ne ispred jer iza kuće nebi nikome smetala...i nema ceste na koju bi lajala...i nema susida kojima bi smetala...ali ne...mojima je svaki trud oko nečeg problem...uvijek i u svemu idu linijom manjeg otpora...i to mi se gadi kod njih... već sam u godinama kad razmišljam i sama o majčinstvu...odgoju...obitelji...i ispred sebe umjesto da imam primjer roditelja kakva bi i sama poželjela bit...ja gledam u njih i molim boga da nikad ne postanem takva...grozno... jedina lijepa ako se može kazat lijepa stvar je ta da je odma dok ju je otac ostavlja tamo jedna žena uzela...pa eto bar znam da ju neće uspavat nakon tri miseca...ali tko zna tko je ta žena...ona je može i izbacit na ulicu za misec dana...glupani jedni nisu uzeli ni podatke od žene da povirimo kako je...ajme meniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! nemogu virovat... trebalo ju je samo prebacit iza kuće skupa s kućicom... to je bija moja mala slatka maza...koja je mene tješila kad sam ja bila nikakva...koja se s menom igrala po livadi...koja je sa mnom trčala... jedva čekam ić ća iz ove usrane kuće... čekam da mi momak završi još godinu tog faksa pa da se zaposli i onda idem...što dalje... idem bit roditelj kojeg se svoje dijete neće zgrožavat...idem bit roditelj koji će mislit na osjećaje svoje djece...eto vam malene moje... još da spomenem i djetu... trenutno imam stvari pa ne vježbam...pazim šta jedem ali ne pretjerano...znaći zalomi se tu i tamo feta kruha...komadić mesa...kockica čokolade... ali nije ništa strašno... ovu sam godinu iznevjerila samu sebe...nisam postigla tj nisam se dovoljno trudila da postignem željenu težinu do ljeta...sad sam odlućila raditi cijelo ljeto...jesen...zimu...da bi zablistala bar do godine... počinjem čim mi stanu stvari... ja i moja ljubilica čemo skupa u teretanu...skupa pridvećer na plivanje...jedva čekam da dođu lubenice...ili kako ih mi zovemo dinje...ja vam se gušim u njima... idem sad ća... oprostite šta me nije bilo dugo...neznam ni kako vama ide...nisam nikog čitala ni komentirala... obećajem to ću promjenit već sutra ali sad žurim... raspisala sam se i sad više nemam vremena za ništa...kiss  |
15.05.2007., utorak
08.05.2007., utorak
07.05.2007., ponedjeljak
|
nedostaje mi. nedostaje mi njegov osmjeh. nedostaju mi njegove oči...duboke...tamne...bistre. nedostaju mi njegove duge trepavice kojima me i nakon 6 godina još uvijek zavodi. kretnja...lagana i silna u jednom...zagrljaj...dah na vratu. ruka. ruka koja me miluje...koja mi sve pruža i sve oduzima...njegova ruka...ruka mog muškarca... nedostaje mi. miris strasti...okus požude... on mi nedostaje... osjećaj kojeg u meni budi...koji sa njim odlazi... ne želim više o njemu. ja. nikakva sam. ne radim ništa. ne vježbam. jedem. ne količinski puno ali ne pazim šta. ne trudim se. ne želim više o sebi. vi. kako ste? vjerujem bolje od mene. mršavite li? naravno da jeste, vi ne odustajete. sretne? nadam se da jeste. sad idem. pod tuš. da mi spere ove ljigave osjećaje...da se osjećam bolje. poz  |
04.05.2007., petak
Promjenjivo
|
kišne kapi svom silinom udaraju u moje prozore...klize i odnose sa sobom zadnji tračak nade da ću se promjeniti...da sam se promjenila... vuk mijenje dlaku ali ne i čud...nisu starci bili ludi  ne mogu...ne mogu ja to na vaš naćin...ni na iti jedan tuđi...ja to znam samo na svoj... ovi kili koje više niti ne vučem za sobom nego se oni sami vuku za mnom ne mogu pobjediti u utrci na 100m...šprint mi nije jača strana...ja sam igrač na duge staze... ne maratonac...samo trkač koji trči polako...penjač kojem treba duže da osvoji vrh... bila sam zaluđena...vašim rezultatima koji su došli u tako kratkom vremenu...onom istom vremenu koje sam ja pustila kroz prste... a borila sam se... stvarno jesam...trudila se da ne odustanem...jela ono što mi na papiru piše...joj kako mrzim to... kako samo mrzim kad mi se ne jede j***na manistra na pome a ja je moram jest...mrzim to!!! i neču više tako...bez šušta i gušta... možda sam tako odlućila i zato što kod mene nema takvih rezultata kao kod vas...možda sam zbog toga malo ljuta...malo razočarana... kako bilo...odlučila sam... iako sam prije tjedan odlućila da neću odustat evo sam odustala... i dobro je... malo jesam tužna...malo mi je žaj...ali morala sam... vračam se svojoj dijeti...svojoj prehrani koja mi je lani odnjela 13 kila...i nije ih vratila... vračam se svom povrću bez kojeg nemogu zamislit dan...i svom voću i svojim jogurtima u svako doba dana a ne samo kad je dan proteina... pozdravljam tjesteninu...i onu fetu kruha koju su mi " dozvolill " za ručak... pozdravljam rižu...pozdravljam meso...ne volim jesti životinje... (mortadela? ljudi moji to je konj...plamenita životinja...moji su nekidan jeli konja  )dobro mi došla natrag moja djeto...nedostajala si mi... znam da si spora...ko puž...ali mi daješ pravo izbora...mog izbora... idem sad...idem se družiti sa svojom djetom...možda je i prošetam malo...nije dugo bila u mojim krajevima... ( i ako mislite da sam pukla...nisam...  ...dobro je) |
02.05.2007., srijeda
zauvijek njegova
|
As i look into your eyes I see all the reasons why My life's worth a thousand skies You're the simplest love i've known And the purest one i'll own Know you'll never be alone My baby you Are the reason i could fly And 'cause of you Idon't have to wonder why Baby you There's no more just getting by You're the reason i feel so alive Though these words i say are true They still fail to capture you As mere words can only do How do i explain that smile And how it turns my world around Keeping my feet on the ground I will soothe you if you fall I'll be right there if you call You're my greatest love of all  SRETAN TI ROĐENDAN MOJ LIPI ANĐELE!!! |
01.05.2007., utorak
Sretan Vam Majčin dan...
IDEMO DALJE ne odustajem...ni slućajno...danas je voćni dan...sutra ću vodeni iako nije po propisu ali eto...moram malo trgnit svoje tijelo da se razbudi...i uz to danas moram pobić iz kuće, zapravo moram doslovno biti na otvorenom jer je i kod mene a i kod momka svećani rućak....bla bla bla a ja stvarno nemam namjeru kršit djetu...zapravo stvarno, ne pamtim da sam ikad bila ovako odlučna po pitanju toga...pa čak i u onim kriznim trenucima kad me na poslu uvati neobjašnjiva glad, kupila sam si mali notesić kojeg nosim u torbi i koji mi glumi blog kad mi nije dostupan pa se tamo izjadam kad mi je stvarno kriza... je da sam psiho ali nema veze...baš me briga... prštim od energije i osjećam se dobro... kao što sam rekla...bez dvojbe...IDEM DALJE!!!  |
29.04.2007., nedjelja
|
kako se osjećam? zbrčkano... prošlo je 10 dana moje un dijete...prekjučer sam se vagala i vidila 2 kila manje...  bila sam presretna jer to je značilo da sav moj trud ima smisla...da se nešto ipak miče...i vrag mi nije da mira pa sam se vagala opet jutros... nisam trebala jer vaga je pokazala kilažu koju sam imala i prije... nije mi jasno...kako? zašto svi mršave sa ovom dijetom osim mene????? momak me uvjerava da ta dijeta nije za mene, da neču sa njom ništa smršavit...govori mi da se za ništa mučim i da prihvatim da sam za ovo ljeto zakasnila ali da se uvatim radit za iduće... a ja tako ne želim odustat...neželim jer nemogu vjerovati da un dijeta jedino na meni ne funkcionira...ne držim je se strikto tj kršim ali u korist...jedem manje nego što piše...pa svi malo krše...ali i svi mršave osim mene...pa nemoguće da 10 dana nisam skinula ni deka...nemoguće... neznam šta ću šta se toga tiće... između svega ostalog muka mi je i od ovog grada... u subotu navećer osjetila sam takav poriv za vježbanjem...bilo je 22:30h... obukla sam patike...i krenula trčat...uz more (po žnjanu ako znate)... ja sam vjerojatno jedina osoba koja želi zdravo živjeti...sami seljaci stali sa autima pa piju...puše...puštaju cajke i techno...mislim kombinacije...i gledaju mene vanzemaljca kako se trudim da skinem koji dkg... pa dobacuju...pa neki trče za mnom...a šta da vam pričam...zgadija mi se život...umjesto ugodnog trčanja prije spavanja ja sam došla kući suznih očiju osjećajući se jadno da nisam mogla jadnije... osjećala sam da se gubim... zaključak: više nikad, ali ama baš nikad neču trčati navečer sama. znam da sam vas vjerojatno malo razočarala s ovim postom...navikla sam vas da je kod mene sve super ali eto nije...bar ta strana života... zapravo...sad kad sam sve to napisala moram vam priznat da ružnije zvuči nego što jest... ima tu toliko toga lijepoga... imam toliko stvari zbog kojih jedva čekam da svane dan...zbog kojih mi osmjeh ne silazi s lica... postoji on koji mi pute posipa zlatom...koji me voli...koji me čuva... znam da vam nisam spomenila ali kad sam trčala tu noč, u subotu...on me zvao i kad sam mu rekla gdje sam i kakvo je stanje odma se obuka i išao za mnom...i danas mi je cijeli dan žuga da nikad nije mora baš doslovno šprintat za curom idem sad polako...sutra je novi tjedan... od un dijete ne odustajem...pa i ako ne mršavim treba gledat vedriju stranu...ni ne debljam se... ostajem na njoj...dok ne odlučim drugačije...  ovako se moja od mene trebala sakrit... |
26.04.2007., četvrtak
:)
|
ALOHA! možda se pitate zašto ovakav pozdrav?! pa i nemam neki određen razlog osim što mi je životna želja provesti bar mjesec dana ne nužno na havajima nego u obzir dolaze sve mjesta sa azurnim morem... pijeskom...palmama o koje su zavezane ljuljačka...slamnatim krovovima na kučicama...ajme ja sam vam zaluđena sa tim...to mi je sinonim za mir...odmor...    znam da je nezahvalnost pored ovakvih naših ljepota i našeg kamena i našeg bistrog i čistog mora htjeti tuđe ali šta ću...zalogaj u tuđoj ruci uvijek pari veći...no ne znači to nužno da bi dala moju siku za njihov pijesak... ...nikada...pijesak more odnese a moja sika uvijek čuva svoju valu...raspričala sam se o moru jer u splitu sve miriše na ljeto...turisti su već tu...u svojim šlapicama...kratkih hlaća da uvate malo boje na svojim bijelim nožicama... sunce ne dopušta da se u odjeći stoji pod njim...govori nam da se skinemo...da če nas ono ugrijat... nerazumi ono moje boljke...pa mu govorim: ''sunce pa kako da se skinem ovakva?'' a ono se samo smješka s visine...mudro... i tako svake godine sunce mi prvo priča...pa kad vidi da ga ne slušam pojaća ton...pa gad vidi da ga ne slušam dere se na mene...i tek kad zaprijeti da če otići ja se skinem i onda me ono sprži za kaznu  naša ljubav je vatrena hahaha...inaće moram priznat da me već sad vata nervoza od pomisli na more...na ove splitske plaže gdje je velika većina cura savršeno građena...ili se samo takve kupaju....ili nešto šta je vjerojatnije...ja samo njih vidim...  kako bilo nisam još spremna...iza mene je 6 dana un dijete...danas sedmi... osjećam se dobro jer sam ustrajna u tome šta nikad nisam bila i uvijek sam mrzila kad mi netko drugi određuje šta ću ja jesti...ali sada nije vrijeme za inatit se...sada je vrijeme za poslušati svaki mogući savjet koji nam može pomoći... uglavnom...eto nisam se još vagala...bojim se stati na nju da se ne razočaram a znam kako razočarenje utjeće na mene...možda bi nekome bilo poticaj za vježbat još jaće ali meni? mene bi razočarenje dotuklo i to na takav naćin da bi prekršila u pola sata vjerojatno sva pravila ove dijete... zato nema još vaganja...bolje je tako...mada sam znatiželjna...ali nesmim... jedva čekam godišnji... (sorry eto ta mi se misao ubacuje već nekoliko puta...morala sam joj udovoljit) uglavnom...idem sad malo vidjeti kako ste mi vi i kako vam ide... u zadnje vrijeme večina postova vam je optimistićna i to me jako veseli...jer isto kako vam znaći da imate s nekim podjeliti svoju bol i svoju tugu...lijepo je kad imamo nekoga s kim čemo se radovat i slaviti uspjehe... držite se malene moje...  |
24.04.2007., utorak
|
Gotova sam sa prvim ciklusom un dijete...4 dana iza mene...danas je peti... Jučer sam bila na voću...pojela sam u 8h bananu, pa u 11h bananu, pa u 14h bananu, i u 18h jabuku...navečer sam gicnula malo špica( sjemenke bučica  nisam mogla odolit)sad kad sam to napisala izgleda mi sve poprilično puno s obzirom na to da sam gladovala cili dan...i mislim 3 banane...pa di mi je pamet bila...nisam imala osjećaj...zato svi uvijek savjetuju da se kod skidanja kilograma vode dnevnici i da se zapisuje sve što se pojede...da se nebi šokirali sutradan  ipak ponosna sam na jučerašnji dan jer sam dobila stvari a nisam posegnula za čokoladom šta je kod mene živo čudo...tih dana smo ja i čokolada ko jedno...bude mi je svugdje po licu...rukama...nogama...ko piggy u blatu ja se zavaljam u nju...ali nisam...to je kljućna stvar! sad neću moći vježbati narednih 3-4 dana ovisi kako me bude tj ne bude bolilo...mislila sam danas biti na vodi ali sam se pridomislila zbog stvari...mislim da to nebi bija pametan potez pa neću...vodu ću ubacit iza idućeg ciklusa... nisam se vagala...nema smisla ali s obzirom da sam cila napuvana i natećena moram vam priznat da se osjećam bolje nego inaće...lakše...dali je to psiha (a znam da je jer je prerano da išta drugo bude) ... stvarno volim ove tri točkice... baš su slatke... ...i boli me zub...jedan koji je već davno cili puka i išla sam kod zubarice ali je uvijek rekla da je on gotov i da može čekat da ima važnijih radova...i sad me lipo noćas uvatija...upalilo mi se svo meso okolo i nisam sigurna dali mi je oteklo...gledam se u ogledalo ali ne vidim baš najbolje...znaći da nije...ako bude dat će se primjetit...  jeli on ovo pere zube? prikladno temi...sve u svemu...s obzirom da me boli pupa od stvari...zub...grlo jer sam prehlađena...nos i oči mi suze od alergije...izbacite tu sliku iz glave...izgledam bolje od toga... i osjećam se bolje...sve me boli ali ja kao da ne primjećujem tu bol...cila sam u ovoj dijeti...u ovom blogu...osjećam da napokon radim ono što sam odavno trebala...da pomažem sebi...svom tijelu...da sam se pomirila s njim i da smo sad jedna cijelina koja ide u istom pravcu...imamo isti cilj...i radimo na ostvarenju istog...ne možeš uspjeti a biti posvađan sam sa sobom...nemožeš...jer tijelo će vući na jednu stranu a ti na drugu a rezultat toga je da čete ostati na mjestu...zato...takvo je kakvo je...za sada...i ono se vjerojatno želi promjenit...biti vitkije...nije ni kostima lako nositi taj teren non stop okolo...imamo još malo vremena...malo dana...sad je vrijeme za promjene...  ovo mi je bilo smišno pa sam morala stavit...nek vas inspirira... 19:06 UPDATE a ludog dana danas...eto nisam mogla izdržat do sutra da vam kažem nego sam morala sad... jutros sam se lijepo bez marende zaputila sa sestrom u grad da bi kupile majkici poklon za rođendan (koji je sutra btw)...ali rekla sam vam da me sinoć tj noćas malko bolija zubić...i tako sam ja jutros krenila i sa svakom minutom zubić je bolija sve više i više...i tako sam u 11 odlučila proči preko zubarice samo da ga pogleda...inaće to je bija zub za vađenje ali smo ga uvijek odgađali jer je bija puka i uvijek je govorila kako će se sa njim namučit itd...i dođem ja kod nje kad ono ona na godišnjem a tamo neki čovik...koji me sija na stolicu, da mi inekciju i izvadija mi zub a da se nisam ni snašla...još sam u šoku...samo je reka: ooo, ide to vanka...i opa cupa nema zubića... sad...to je dobra stvar da sam se riješila boljke... ali ima jedna još bolja a to je šta je ovo ipak ispa vodeni dan jer nisam cijeli dan ništa stavila u usta...pola dana mi je sve trnilo a sad previše boli da bi razmišljala o hrani tako da sam baš sritna da mi je sve ovako lipo ispalo...znam da je jadno iskorištavat boljke za nejedenje ali nemam grižnju savjesti...super mi je...sve razmišljam imam li još koji za vadit?  malo crnog humora... |
